Muk i bolna sjećanja na logor ‘Šljivovica’

Delegacija Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini posjetila je danas, zajedno s Fondom za humanitarno pravo iz Beograda, lokaciju na području općine Čajetina u Srbiji na kojoj je tokom rata bio smješten logor Šljivovica.
Senad Jusufbegović, Omer Čavčić, Amir Omerspahić i Emir Agić prisjetili su se teškog perioda od jula 1995. do aprila 1996. kad su, zajedno sa još nekoliko stotina ljudi iz Žepe i okoline, nakon pada Žepe prešli Drinu i utočište potražili u Srbiji. Međutim bili su uhapšeni, te zatočeni u logore “Šljivovica” i “Mitrovo Polje” gdje su ih držali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije (MUP).

Stajali su danas nijemo na mjestu gdje su proveli te teške dane. Nije im bilo jednostavno, osjećanja su im bila pomiješana. To sablasno mjesto zjapi napušteno, a objekti su srušeni. Nekako se drže tek još dva objekta, pitanje i oni do kada će, javila je novinarka Fene.

Prema podacima Saveza logoraša u BiH, 803 osobe prošle su kroz logor “Šljivovica” i “Mitrovo polje” na području Srbije. Za zločine u tim logorima nisu provedene niti adekvatne istrage.

Senad Jusufbegović kazao je novinarima da su Savez logoraša u BiH i Fond za humanitarno pravo iz Beograda u više navrata upućivali i podnosili krivične prijave i informacije o počinjenim krivičnim djelima u kojima su, imenom i prezimenom, naznačili na desetine osoba ali i nekoliko anonimnih osoba. Tražili su da budu istražena dešavanja iz perioda juli 1995. – april 1996. godine.

„Međutim, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije, kako oni kažu, našlo elemenata krivičnog djela ratnog zločina niti bilo kakvog drugog krivičnog djela i nisu uvažili prijave koje smo upućivali. Iste prijave išle su i prema Tužilaštvu BiH, koliko znam neke istrage se provode ne znam u kojoj su fazi“, kazao je.

Pravna analitičarka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Ivana Žanić podsjetila je na činjenicu da i nakon 21 godine od zatvaranja oba logora (Šljivovica i Mitrovo Polje) za Bošnjake na teritoriji Srbije dosad niko nije odgovarao ta počinjene zločine.

Ona kaže da je Fond za humanitarno pravo prije gotovo deset godina podnio Tužilaštvu za ratne zločine krivičnu prijavu za zločine počinjene u oba ta logora, ali da je odbačena. Podnijeli su i predstavku Evropskom sudu za ljudska prava smatrajući da će naložiti detaljnu istragu o dešavanjima u tim logorima, ali to se nije desilo.

„Ipak, i dalje vjerujemo da će Tužilaštvo za ratne zločine uzeti u obzir dosjee koje je Fond za humanitarno pravo u javnosti predstavio krajem prošle godine, u kojem se detaljno iznose dokazi o dešavanjima i odgovornim osobama iz MUP R Srbije i da će ponovo otvoriti istragu i podići optužnicu jer ono što se dešavalo u ta dva logora je specifično. Građani Srbije i ne znaju da su u toj državi i postojali logori. Ti ljudi su bili izloženi jezivoj torturi, vjerujemo da Srbija mora procesuirati odgovorne da bi preživjeli logoraši dobili zadovoljenje pravde, a odgovorni bili izvedeni pred lice pravde i osuđeni“, naglasila je.

Od momenta hapšenja pa do zatvaranja logora “Šljivovica” i “Mitrovo Polje” ubijeno je ili od posljedica torture preminulo pet logoraša. Najveća grupa logoraša, njih oko 200, na slobodu je izašla 10. aprila 1996. godine da bi dio logoraša, pod izgovorom da se radi o ratnim zločincima, bio prebačen u zatvor “Padinska skela” u Beogradu.

Iako su neki od njih, u montiranim procesima, kasnije osuđeni za navodne ratne zločine, svi su, do juna iste godine oslobođeni.

(Izvor: federalna.ba/Fena)