Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, osnovan 25.08.1996. godine, je nevladina, nestranačka i multinacionalna asocijacija građana Bosne i Hercegovine, preživjelih logoraša i članova porodica ubijenih logoraša, putem brojnih udruženja u zemlji, kao i dijaspori. Pouzdano se zna da je tokom agresije na BiH 1992-1995. godine neviđena zlostavljanja u logorima i zatvorima širom BiH preživjelo preko 200 000 civila, a oko 30.000 logoraša ubijeno je ili se vode kao nestali. U BiH je do sada registrirano 657 mjesta zatočenja – zatvora i logora, među kojima su naročito poznati: Manjača, Omarska, Luka Brčko, Batković, Dretelj, Heliodrom, Gabela, Drmaljevo, KPD Foča, Sušica-Vlasenica, Kula-Sarajevo, Žepče…

Posebno zlostavljanje i to seksualno preživjele su žene. Prema našim kao i prema saznanjima međunarodnih organizacija, torturu silovanja u logorima preživjelo je oko 25 000 žena, pretežno Bošnjakinja.

Za realizaciju svojih programskih zadataka, Savez je formirao Centar za istraživanje i dokumentaciju (CID).Centar za istraživanje i dokumentaciju djeluje kroz dva svoja segmenta: istraživačko-dokumentacioni i informativno-edukativni. Prioritetni zadaci Centra su prikupljanje činjenica o ratnim zločinima počinjenim u logorima, oblicima torture nad logorašima, ubijenim, nestalim, te naučna obrada tih činjenica.

Istraživačka aktivnost vrši se putem specijaliziranih projekata koje Centar realizira angažmanom brojnog članstva, te eminentnih domaćih i svjetskih stručnjaka. Istraživačko–dokumentaciona i informativno-edukativna djelatnost Saveza kroz CID i njegove projekte, do sada je efektuirala veoma zapaženim publikacijama i knjigama, kao što su:
“DA SE NE ZABORAVI – DA SE NE PONOVI”, “SAMICA”, “MOLILA SAM IH DA ME UBIJU”, “KADROVSKI RAT ZA BOSNU I HERCEGOVINU”, “ŽIVI NIŠTA NE ZNAJU”, “BOŠNJACI-ŽRTVE SVJEDOCI”, “BANJALUKA, GRAD BEZ SVOJIH GRAĐANA” itd.

Savez također aktivno radi na traženju nestalih osoba, a njegov doprinos u otkrivanju masovnih grobnica u kojima su 90% logoraši je nemjerljiv. Savez sarađuje sa Haškim tribunalom i ostalim sudovima u zemlji i inozemstvu, s obzirom da su logoraši svjedoci zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Preživjeli logoraši u zemlji ne uživaju ni jedno posebno zakonsko socijalno pravo, kao što je to zakonom normirano za ostale kategorije stradalnika rata. Savez očekuje pomoć Međunarodne zajednice u rješavanju statusnih pitanja logoraša koji su danas u BiH na margini društva.